Prethodni tekst – strategija izvoza
Prethodni tekst – izravni i neizravni izvoz
Marka (brend) davatelja licencije može, ali i ne mora biti dio ugovora o licenciji.
Ugovor o licenciji jest aranžman kojim licensor daje pravo korištenja nematerijalne imovine drugom subjektu na određeno vrijeme i uz određenu naknadu. Nematerijalna imovina najčešće se opisuje kao intelektualno vlasništvo, patent, marka, dizajn, izum, copyright, procesi i sl.
Financijske obveze prema ugovoru
Naknada koju davatelj prima jest u obliku tantijema, ali i određenu svotu avansno. Tantijemi se mogu primati kao postotak od prodaje ili se mogu ugovoriti u fiksnom iznosu po prodanoj jedinici. Također, budući da je davatelj licencije uglavnom ekonomski nadmoćniji od primatelja, može ga ugovorom prisiliti na kupnju intermedijarnih proizvoda ili komponenti. Na taj način davatelj licencije – licensor, ima koristi i dobit od takve prodaje.
Budući da je ugovor o licenciji pisani pravni akt, zakonski sustav svake zemlje trebao bi imati jasno određene zahtjeve, pravila i zakone vezane uz takve ugovore, uključujući i kazne u slučaju nepoštovanja ugovora. Međutim, zaštita prava intelektualnog vlasništva razlikuje se od zemlje do zemlje. Stoga, kako bi se osiguralo zaštitu svojeg intelektualnog vlasništva, svako poduzeće trebalo bi se dobro upoznati s pojmovima i implikacijama zašite intelektualnog vlasništva, zakona o patentima, zakona o tržišnim markama itd.
Prednosti i nedostaci
Kao i ostali načini izlaska na strano tržište, i licencija ima svoje prednosti i nedostatke. Kao jednu od najznačajnih prednosti prodaje licencije za njezina davatelja vrlo su niski ili nikakvi troškove izlaska na strano tržište jer većinu početnog kapitala potrebnog za pokretanje poslovanja daje primatelj licencije.
S druge strane, poduzeće koje ima konkurentsku prednost u tehnološkom know-howu treba izbjegavati prodaju prava na korištenje tog tehnološkog znanja jer bi time moglo ugroziti kontrolu nad tehnologijom. Upravo se potencijalan gubitak kontrole nad tehnologijom smatra najvećim nedostatkom licencije.
Kao prednost licencije može se još spomenuti i mogućnost sudjelovanja na stranim tržištima usprkos investicijskim barijerama. Nadalje, prednost prodaje licencije kao strategije izlaska na strana tržišta je u tome što davatelj licencije ne mora ulagati značajna financijska sredstva te u manjem riziku, osobito ako se radi o tržištu/zemlji u kojoj postoji promjenjiva ili nestabilna politička klima.
Primjer iz prakse – McDonalds
Jedan od najpoznatijih i najuspješnijh primjera iz prakse za prodaju licencije jest McDonald’s. Širom svijeta razvio je mrežu franšizera kojima diktira sve, od kvalitete proizvoda do lokacije i izgleda lokala. Osim što jednokratno naplaćuje korištenje imena, obično sklapa takve ugovore u kojima ima udio u vlasništvu ili u profitu. Osim toga, vrlo često ima i audite u kojima provjeravaju poštuje li primatelj licencije vrlo stroga pravila.
