Neizravni izvoz
O neizravnom izvozu govorimo kada proizvođač za izvoz svojih proizvoda rabi usluge drugih, neovisnih organizacija iz svoje zemlje.
Kod neizravnog izvoza postoje dvije mogućnosti. Prva, proizvođač svoju robu prodaje domaćem specijaliziranom vanjskotrgovinskom poduzeću koje će je potom za svoje ime i za svoj račun plasirati na inozemno tržište. Druga je mogućnost da proizvođač preda svoju robu specijaliziranom vanjskotrgovinskom posredniku koji će tu robu izvesti uz naplatu određene provizije.
U prvom slučaju proizvođač ograničava izvozničku djelatnost na pripremu robe za izvoz, a troškove i rizike daljnje distribucije prepušta domaćem vanjskotrgovinskom poduzeću. U drugom slučaju proizvođač se služi samo uslugama specijaliziranoga vanjskotrgovinskog poduzeća koje će se pobrinuti za pronalaženje kupaca u inozemstvu, obaviti sve radnje da se izvoz uredno provede, osigurati naplatu za proizvođača te naplatiti svoju proviziju. Proizvođač se mora osloniti na sposobnost takvog vanjskotrgovinskog posrednika o kojem ovisi i konačni financijski rezultat.
Najučinkovitiji način neizravnog izvoza jest angažiranje lokalnih agenata ili distributera. Izvozni agenti pojedinci su ili poduzeća koja asistiraju proizvodnim poduzećima prilikom izvoza robe, a fokusirani su na jednu zemlju ili dio svijeta.
Osnovna prednost neizravnog pristupa jest poznavanje uvjeta na stranom tržištu. Lokalni posrednici osobito su važni poduzećima koja nemaju mnogo iskustva u izvozu pa je ključna njihova uloga i sposobnost.
Izravni izvoz
O izravnom izvozu govorimo kada domaći proizvođač robu izvozi izravno kupcu u inozemstvo, odnosno u njegovu tvrtku čije je sjedište u inozemstvu. Prijenos robe i novca obavlja se preko kupčeve ili proizvođačeve tvrtke i bez posrednika.
Izravan izvoz zahtijeva dobro poznavanje stranog tržišta, osobito glede prometne infrastrukture i strukture gospodarstva i stanovništva.
Više je oblika izravnog izvoza, a svaki će proizvođač odabrati onaj koji mu najviše odgovara. Jedna je mogućnost izravan izvoz preko organizacijskih oblika u zemlji proizvođača. Najjednostavniji organizacijski oblik jest odjel ili poslovnica. Formiranje samostalnog odjela omogućilo bi poduzeću da se na najjednostavniji način samostalno koordiniraju poslovi izvoza. Također je moguće organizirati izvoz preko vlastite trgovačke mreže u inozemstvu.
Vlastita tvrtka u inozemstvu može obavljati poslove prodaje, distribucije, promidžbe, ali i druge poslove na inozemnom tržištu. Kao opcija postoji i izravan izvoz preko distributera i zastupnika u inozemstvu. Distributeri i zastupnici u inozemstvu samostalne su, neovisne tvrtke sa sjedištem na stranom tržištu.
Izravan izvoz produžuje proces prodaje i zahtijeva duže rokove naplate nego da se roba prodaje putem posrednika. Stoga se prilikom odabira načina izvoza na strano tržište trebaju uzeti u obzir i zahtjevi stranih kupaca za kreditiranjem kako bi posao bio uspješno obavljen.
Izravan način izvoza zahtijeva mnogo više stručnog znanja i iskustva, vremena upravljanja i financijskih resursa od neizravnog izvoza, ali takav način izlaska omogućuje poduzeću veću kontrolu nad distribucijskim kanalima.
Primjer – Chromos boje i lakovi u Rusiji
Mnoga poduzeća iz našeg okruženja danas biraju izvoz (izravan ili neizravan) kao prvi model prodora na strano tržište. Primjer iz povijest za izravan izvoz jest poduzeće Chromos boje i lakovi na tržište Rusije (odn. bivšeg SSSR). Nakon što je Chromos izabrao tržište SSSR-a zbog njegove veličine morao je kvalitetom i cijenom proizvod prilagoditi tom tržištu. Svom poznatom brendu i proizvodu Luxalu oborili su kvalitetu, prilagodili cijenu i napravili sličan proizvod univerzalni lak na alkidnoj osnovi – Krasal. Izvozili su ga direktno ruskom partneru. Poslije je Chromos otvorio i vlastito predstavništvo radi bolje obrade tržišta, no izvoz je išao direktno.
Drugi primjer indirektnog izvoza jesu bivše tvrtke poput Astre, koja je imala svoja predstavništva i firme diljem svijeta, a zastupali su mnoga poduzeća iz bivše Jugoslavije.
