Budući da je svakom vjerovniku važan podatak koliki je iznos blokade ispred njega, sada će lakše odlučiti hoće li nastavljati ovrhu na sudu ili čekati naplatu preko Fine. Posljedica promjene propisa je taj da Fina više nije imala zakonsko uporište da taj podatak podvede pod propise o zaštiti osobnih podataka ili neki drugi propis koji bi to pravo vjerovnicima branio.

Netransparentnost podatka stvarala zastoje u naplati

Dosadašnje postupanje Fine, predstavljalo je nepotrebno favoriziranje dužnika na štetu vjerovnika. Netransparentnost tog podatka stvarala je i zastoje u naplati te dovela do gomilanja ovrha jer su vjerovnici polagali nade u ovrhu preko Fine.

Riječ je o iznosu potraživanja svih vjerovnika koji blokiraju račun dužnika prije određenog vjerovnika. Budući da imaju prednost naplate, vjerovnik koji se poslije “prijavio” ima pravo doznati podatak o iznosu blokade. No Fina ga je sve do prošlog tjedna uskraćivala navodeći da vjerovnik nije ovlašteni tražitelj te da štiti osobne podatke dužnika.

www.poslovni.hr

Cesija ili ustup tražbine jest prijenos otuđivog potraživanja s dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara), pri čemu dužnik (cesus) i tražbina ostaju nepromijenjeni.

Što je otuđivo potraživanje?

Otuđivo potraživanje jest ono čiji prijenos nije zabranjen zakonom, koje nije osobne naravi (npr. alimentacija) ili koje se po svojoj naravi ne protivi prenošenju na drugoga (npr. novčana naknada nematerijalne štete).

Ugovor o cesiji

Cesija ima tri moguće pravne osnove – ugovor, zakon i odluku suda ili drugog državnog tijela, pri čemu je najčešća ugovorna (dobrovoljna) cesija.

Kod ugovora o cesiji pojavljuju se tri subjekta iako je riječ o dvostranom pravnom poslu: vjerovnik (cedent), novi vjerovnik (cesionar) i dužnik (cesus).

Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, no ustup neće imati učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na novoga vjerovnika ili je neće moći prenijeti bez pristanka dužnika.

Zakon obvezuje vjerovnika koji ustupa tražbinu da bez obzira na to što za ustup nije potreban pristanak dužnika obavijesti dužnika o prijenosu tražbine. Ako dođe do ispunjenja tražbine dosadašnjem vjerovniku (koji je ustupio tražbinu), a prije nego je dužnik bio obaviješten o ustupanju, dužnik se smatra oslobođenim od obaveze, ali samo ako nije znao za ustupanje. Ako je dužnik pak znao za ustupanje a ispunio je obvezu vjerovniku koji je ustupio tražbinu, bez obzira na to što obavijesti nije bilo – smatra se da obveza i dalje postoji i on ju je dužan ispuniti.

Za odnos između dosadašnjeg i novog vjerovnika bitno je i je li cesija bila naplatna ili besplatna. Kod naplatne cesije dosadašnji vjerovnik uvijek odgovara za postojanje tražbine (veritet), a za naplativost tražbine (bonitet) ne odgovara, nego se ta odgovornost mora izričito ugovoriti.

Kod besplatne cesije dosadašnji vjerovnik ne odgovara ni za veritet ni za bonitet.

Posebni slučajevi ustupa tražbine

a) USTUPANJE UMJESTO ISPUNJENJA Kada dužnik umjesto ispunjenja obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu (tražbinu koju on ima prema svome dužniku) cijelu ili dio tražbine – dužnikova obveza gasi se do iznosa ustupljene tražbine.

b) USTUPANJE RADI ISPUNJENJA Kada dužnik radi ispunjenja obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu, dužnikova se obveza se gasi, to jest smanjuje kada vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. Dužnik ustupljene tražbine može valjano ispuniti svoju obvezu i dosadašnjem vjerovniku (dužniku iz našeg polaznog odnosa), čak i kada je obaviješten o ustupu.

c) USTUP RADI OSIGURANJA Kada je ustupanje učinjeno radi osiguranja neke tražbine novoga vjerovnika prema dosadašnjem vjerovniku. Novi vjerovnik dužan je brinuti se o naplati ustupljene tražbine pažnjom dobroga gospodarstvenika a nakon naplate zadržava koliko je potrebno radi namirenja vlastite tražbine te višak predaje ustupitelju (osoba A duguje osobi B pa osoba B želi osigurati tu svoju tražbinu tako da mu osoba A ustupi svoju tražbinu koju ima prema osobi C).