Evidencija robe u trgovini na malo
Prema Zakonu o trgovini trgovac je dužan inspektoru ili drugoj ovlaštenoj osobi osigurati podatke o stanju robe u prodavaonici na temelju isprava iz kojih se mogu jasno vidjeti poslovni događaji.
Isprave o robi u prodajnom objektu moraju sadržavati sljedeće podatke:
• ime ili naziv dobavljača
• broj i datum isprave o zaduženju ili razduženju robe
• naziv, mjernu jedinicu i količinu robe
• prodajnu cijenu robe
• promjene prodajne cijene (smanjenje, povećanje cijena).
Zakon o trgovini ne propisuje oblik i sadržaj evidencije o stanju robe u prodavaonici, iz čega proizlazi da poduzetnik može sam odlučiti kako će voditi evidenciju. Poduzetnik samostalno odlučuje na koji će način voditi evidenciju o ulazu i izlazu robe, tj. hoće li zadržati knjigu popisa (prema starom zakonu koji više nije na snazi) ili će voditi neki drugi oblik evidencije. U praksi vidimo da su mnogi trgovci zadržali knjigu popisa, zato što je to vrlo jednostavan oblik evidencije. Trgovac više nije obvezan držati podatke fizički u trgovini, ali u tom slučaju dužan je u roku od 24 sata dostaviti podatke na zahtjev inspekcije ili drugih ovlaštenih osoba. To je ujedno i novina u zakonu u odnosu na stare odredbe, kada je knjiga popisa morala biti u trgovini te ažurirana s prethodnim radnim danom.
Analitičko knjigovodstvo
Poduzetnici koji obavljaju trgovinu na malo obvezni su nabavu i prodaju robe evidentirati u skladu sa Zakonom o računovodstvu, Zakonom i Pravilnikom o porezu na dobit te Zakonom i Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost. Trgovac je obvezan evidentirati poslovanje u poslovnim knjigama, i to dnevniku, glavnoj knjizi te pomoćnim knjigama. Člankom 8. st. 8. ZOR-a propisane su pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku, a iskazuju se u količinama te odgovarajućem materijalnom iznosu. To u praksi znači da su trgovci u trgovini na malo obvezni voditi robno, tj. analitičko knjigovodstvo robe. To je vrlo važna odredba jer često dolazi do dvojbi o obvezi vođenja analitičkog knjigovodstva budući da nije propisana Zakonom o trgovini.
Također, trgovac obveznik PDV-a mora voditi knjigu ulaznih i knjigu izlaznih računa prema čl. 23. Zakona o PDV-u. Ističemo da značajan broj poduzetnika nije informiran o činjenici da je Općim poreznim zakonom u čl. 56. st. 5. propisano vođenje evidencije o dnevnom gotovinskom prometu na mjestu na kojem se primici ostvaruju te takva evidencija mora biti dostupna poreznom tijelu u postupku nadzora.
Novina u sadašnjem Zakonu o trgovini jest također da oblik i sadržaj kalkulacije u trgovini na malo nije propisan pa poslodavci rabe obrasce kao što su PKV za vlastitu robu i PKT za tuđu robu.
Formiranje maloprodajnih cijena
U trgovini na malo trgovac može formirati cijenu na dva načina: unaprijed utvrditi postotak marže koju dodaje na nabavnu vrijednost robe plus porez te tako dobijemo maloprodajnu cijenu ili od utvrđene maloprodajne cijene preračunatom stopom izračunati PDV te utvrditi prodajnu cijenu bez PDV-a, a nakon toga maržu kao razliku prodajne cijene bez PDV-a i nabavne cijene.
Određivanje nabavne cijene
Određivanje nabavne cijene trgovačke robe uređeno je MRS-om 2 – Zalihe, i HSFI-jem 10 – Zalihe, i slijedom toga nabavna vrijednost robe obuhvaća sljedeće:
• kupovnu cijenu od dobavljača, uvozne carine, poreze koji se ne mogu odbiti, troškove prijevoza te sve troškove koji se mogu izravno pripisati stjecanju trgovačke robe (troškovi do trenutka uskladištenja). Isto tako, trošak nabave potrebno je umanjiti za trgovačke popuste, rabate i slično.
• PDV kod poduzetnika obveznika PDV-a ne ulazi u troškove nabave jer ga porezni obveznik odbija kao pretporez i porezni teret prevaljuje na krajnjeg kupca. No u slučaju kada poduzetnik nije u sustavu PDV-a, tada PDV ulazi u nabavnu vrijednost robe.
