Trgovina na veliko
Prema čl.7.Zakona o trgovini, trgovinom na veliko smatra se kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, to jest drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom reguliranu djelatnost. Trgovina na veliko obavlja se u prodajnim objektima, koji za takav način trgovine, ispunjavaju sve uvjete koji su propisani Zakonom o trgovini.
Uz to, prema čl.7.st.5. Zakona o trgovini, trgovina na veliko može se obavljati i u tranzitu što u praksi znači da se kupnja i prodaja robe obavlja bez zadržavanja robe u skladištu. U tom slučaju roba se može kupovati u tuzemstvu ili u inozemstvu, a isto tako se može i prodavati u tuzemstvu ili inozemstvu.
Trgovina na malo
Temeljem čl.9.Zakona o trgovini, trgovinom na malo smatra se kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu potrošnju ili uporabu u domaćinstvu, kao i profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavati dodatne minimalne tehničke i druge propisane uvjete.
Iz ovih navedenih odredbi Zakona o trgovini proizlazi da se kupnja i prodaja robe u tranzitu može obavljati samo kao trgovina na veliko, a robu u trgovini na malo nije moguće prodavati u tranzitu već se može prodavati samo u obliku trgovine na malo.
U računovodstvu kupnju i prodaju robe moramo evidentirati prema poslovnim događajima kako nastaju. Bez obzira što roba u tranzitu ne dolazi fizički na skladište kupca, u računovodstvu je potrebno evidentirati nabavu i prodaju robe. Iz razloga što se roba ne zadržava u skladištu nećemo robu voditi na zalihama, ali moramo utvrditi trošak nabave robe, a ujedno time trebamo primijeniti HSFI 10. ili MRS 2.-Zalihe koji zahtijevaju da u trošak robe uključimo sve troškove nabave, troškove konverzije i druge troškove koji su nastali do trenutka dovođenja zaliha na lokaciju.
Inozemstvo i tuzemstvo
Slijedom toga proizlazi da se svi troškovi koji su vezani za robu u tranzitu knjiže na račun – troškovi prodane robe u tranzitu. Prihode od prodaje robe u tranzitu također priznajemo prema HSFI 15 i MRS-a 18- Prihodi kada su ispunjeni svi propisani uvjeti, kao na primjer da se iznos prihoda može pouzdano izmjeriti, da će ekonomske koristi pritjecati u budućnosti, kao uvjet da je troškove koji nastaju tom transakcijom moguće pouzdano izmjeriti. To bi za robu u tranzitu značilo da moraju biti zadovoljeni svi spomenuti uvjeti kako bi društvo moglo priznati prihode u onom obračunskom razdoblju kada je sa kupcem zaključen ugovor o prodaji te kada je kupac robu zaprimio. U istom obračunskom razdoblju trebamo evidentirati i rashode na osnovi prodane robe u tranzitu.
Ako je trgovac koji kupuje i prodaje robu u tuzemstvu ujedno i obveznik PDV-a tada po ulaznom računu priznaje pretporez, a po izlaznim računima je obvezan zaračunati PDV. Osnovica za obračun PDV-a je naknada za isporučena dobra. Kao što smo i ranije spomenuli, trgovac može obavljati i prodaju robe u inozemstvu. Dakle roba koja je kupljena i prodana u inozemstvu (na primjer kupljena roba u Austriji prodana je u Sloveniji), trgovac ispostavlja izlazni račun, ali obveznu napomenu da navedena isporuka nije predmet oporezivanja jer isporuka nije obavljena u tuzemstvu.
Ako hrvatski trgovac obavlja poslove reeksporta unutar EU mora voditi brigu da je prema odredbama Direktive EZ obvezan registrirati se za potrebe PDV-a u inozemstvu. Ako tuzemni tranzitni trgovac ima obvezu plaćanja PDV-a u inozemstvu tada navedeni PDV kao stavka djeluje na smanjenje prihoda.
