Poduzetnici koji nisu registrirani u sustav poreza na dodanu vrijednost a obvezni su samozaračunati PDV na fakturirane usluge inozemnih poduzetnika koje je pak osporila porezna uprava, što se ponajprije odnosi na banke i osiguravajuća društva, nisu mogli odbiti samozaračunati PDV kao pretporez.
Primjerice, hrvatska banka XY u vlasništvu je inozemne banke, koja na temelju međukompanijskog ugovora pruža cijeli niz usluga domaćoj banci.
Zakon o PDV-u u članku 6. navodi da je porezni obveznik domaći poduzetnik iz članka 19. (2) Zakona, koji kaže da ako domaćem poduzetniku uslugu obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu, domaći poduzetnik porez plaća na propisani uplatni račun u rokovima koji su propisani za podnošenje prijave, odnosno konačnog obračuna poreza.
Usluge na koje se samozaračunava porez na dodanu vrijednost
Usluge na koje domaći poduzetnik mora samozaračunati PDV definirane su člankom 5. Zakona o porezu na dobit. Između ostalih, to su usluge prijenosa, ustupanja i uporabe licencije i sličnih prava, promidžbene usluge, usluge inženjera, odvjetnika, revizora, računovođa, tumača, prevoditelja i druge slične usluge savjetovanja, usluge elektroničke obrade podataka te usluge ustupanja osoblja (menadžment) koje je strana banka fakturirala domaćoj banci u skladu s ugovorom o pružanju usluga.
Nadalje, tu su usluge koje se obavljaju na pokretnim dobrima koja se nalaze u Hrvatskoj te usluge koje se obavljaju na nekretninama i u svezi s njima. S tim u vezi, strana banka obavljala je usluge davanja stručnog mišljenja i popravka računalne opreme te izradila projekt uređivanja poslovne zgrade. Na primljene račune hrvatska banka XY samozaračunala je i uplatila PDV.
Porezno tijelo pregledalo je primljene račune, ugovor o pružanju usluge te popratnu dokumentaciju i zaključilo da za dio fakturiranih usluga ne postoji uredna i vjerodostojna dokumentacija koja zadovoljava uvjete definirane u članku 55. Općeg poreznog zakona. Isprava je uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene zbog koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.
Temeljem takvog zaključka porezno tijelo osporava dio fakturiranih usluga jer smatra da nisu stvarno obavljene i uvećava osnovicu poreza na dobit za 800.000 kuna te nalaže hrvatskoj banci da plati razliku poreza na dobit (160.000 kuna) i pripadajuću zateznu kamatu.
Kada se traži povrat samozaračunatog i uplaćenog PDV-a?
Ako hrvatska banka odustane žalbe ili je žalba u konačnici osporena i krajnja je posljedica plaćanje poreza na dobit, banka XY ima pravo tražiti povrat samozaračunatog PDV-a u iznosu od 176.000 kuna jer se PDV samozaračunava na uslugu koju domaćem poduzetniku obavi poduzetnik sa sjedištem u inozemstvu.
Ako je u poreznom postupku porezno tijelo dokazalo da usluga nije obavljena ili je banka odustala od dokazivanja da su usluge stvarno obavljene, a temeljem čega je banka morala platiti utvrđenu razliku poreza na dobit, ima pravo tražiti povrat samozaračunatog i uplaćenog PDV-a jer za tako plaćen PDV ne postoji osnova.
Sve dok porezni postupak traje i dok banka XY dokazuje da su usluge stvarno obavljene, nema pravo tražiti povrat samozaračunatog PDV-a.
