Likvidnost (engl. solvency, liquidity, njem. Zahlungsfähigkeit, Liquidität) jest svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova koji se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokrivanje preuzetih obveza.
U poslovnoj ekonomiji likvidnost je, uz rentabilnost, jedno od osnovnih načela upravljanja korporacijom u robno-novčanom gospodarstvu. Likvidnost poduzeća nerijetko se definira kao sposobnost trgovačkog društva da pravodobno podmiruje svakodnevne aktivnosti bez financijskih teškoća. Odnosno, kao mogućnost odnosno raspoloživost financijskih sredstava da se ispune povučeni depoziti i druge financijske obveze prema dospijeću.
Likvidna imovina jest novac na računu ili neka druga imovina trgovačkog društva koja se brzo može pretvoriti u novac, npr. brzo unovčive vrijednosnice i, u nekim slučajevima, dospjela potraživanja od kupaca. Pokazatelji likvidnosti postali su neizostavni indikator u upravljanju likvidnom imovinom.
Elementi likvidnosti
Ta sposobnost poduzeća uvjetovana je nizom elemenata:
– protokom obrtnih sredstava kroz njegov poslovni ciklus
– rokom dospijeća obveza
– usklađenošću dugova
– vlastitim izvorima financiranja.
Kako bi se održala željena likvidnost korporacije, potrebno je strogo planiranje financijskih tijekova, prije svega tijekova novčanih i neto-obrtnih sredstava.
U poslovnoj ekonomiji rabi se kao važan pokazatelj u usporedbi i analizi likvidnosti koeficijent likvidnosti. Koeficijent likvidnosti jest odnos između sredstava i kratkoročnih obveza.
Kako se računa likvidnost?
Mjerilo likvidnosti prvog i ujedno najoštrijega stupnja predstavlja odnos između gotovine pomnožen sa 100 i podijeljen s kratkoročnim obvezama.
Mjerilo likvidnosti drugog stupnja predstavlja odnos (gotovina + financijska imovina + potraživanja) x 100 pa sve podijeljeno s kratkoročnim obvezama.
Mjerilo likvidnosti trećeg i najvišeg stupnja predstavlja odnos (gotovina + financijska imovina + potraživanja + zalihe) x 100 pa taj broj podijeljen s kratkoročnim obvezama.
