1) Koji je motiv objavljivanja ovog alternativnog i apolitičkog programa za Hrvatsku?
Ova je knjiga, kao što sam napisao u uvodu, nastala na nagovor kolega, suradnika i prijatelja. Uvjerili su me da ju moram napisati, da sam to dužan učiniti zbog svoje i njihove djece. Uostalom, to je treći put da se bavim sličnom temom. Pred 22 godine objavio sam knjigu „Od krize do vizije“ sa danas bi se moglo reći vrlo dalekovidnim idejama koje su u međuvremenu primijenile Finska i Irska. Zatim, pred desetak godina, na poziv Predsjednika Mesića, vodio sam radnu skupinu koja je izradila strategiju ulaska Hrvatske u društvo znanja. Taj je dokument Vlada, kao uostalom sve što je dolazilo od Predsjednika, Vlada stavila u ladicu, a ona sljedeća Vlada neke od ideja počela implementirati tek nakon sedam-osam godina.
Ipak, glavni motiv je onaj koji je u predgovoru „Hrvatske 2020“ naveo njegov autor, naš aktualni predsjednik prof. dr. Ivo Josipović. Naime, za razliku od EU ili većine razvijenijih zemalja svijeta, mi naprosto nemamo nikakve vizije za naredno desetljeće, što tmurnu svakodnevnicu čini još tmurnijom. Naime, niti je zdravo, niti je ekonomski mudro živjeti bez nade i dugoročnih ciljeva. A moj komentar na drugi dio vašeg pitanja glasi: knjiga uopće nije apolitična. Istina, u njoj ne spominjem svoju stranku jer sam želio biti nenametljiv. Odnedavno sam i ja, nakon dvadesetak godina znanstvene karijere i povremenih nestranačkih i volonterskih izleta u politiku postao član političke stranke, čak njen čelnik u Zagrebu, sa željom da se ideje o kojima pišem konačno počnu realizirati. Puno je razloga zašto se danas tradicionalno nezavisni intelektualci poput mene moraju baviti politikom. Prije svega, politika se bavi nama, a ako pametniji stalno popušta, budale će potpuno zavladati svijetom. Drugi je razlog u potrebi da ljudi s idejama i znanjem prestanu cinično prigovarati iz udobne stolice kafića i sami zasuču rukave. Treći je razlog što se iz krize možemo izvući tek ako nešto poduzmemo, umjesto čekanja da ona sama prođe. Treba probuditi nadu da se može drukčije i bolje, jer glavne se poluge za mijenjanje stanja, nažalost, još uvijek nalaze u rukama politike. I konačno najvažniji razlog: Nema ničega jačeg od ideje čije je vrijeme nastupilo. A ljudima je danas u Hrvatskoj svega dosta i suštinske promjene su samom tom činjenicom postale moguće.
2) Zašto kroz knjigu a zašto kroz HSLS?
Izabrao sam HSLS, socijalne liberale prije svega zbog činjenice da su prva stranka osnovana u samostalnoj Hrvatskoj, zatim zbog nasljeđa Vlade Gotovca i konačno jer u toj stranci imam prigode ostvariti svoj ideal: okupljanje intelektualne i moralne vertikale kakva je nužna za promjene koje nam trebaju. Naše velike stranke su nesposobne iznijeti potrebne promjene. Vladajuća se pokazala kao velemajstor nesposobnosti i korupcije, a alternativa nudi isprazno kritizerstvo, sitničavo prigovaranje i manjak odlučnosti. Dvadeset godina su se izmjenjivale na vlasti, što na nacionalnoj što na lokalnoj razini, pokazujući nam da od politike možemo očekivati malo, a dobivati još manje. Dva su nas desetljeća jalovo razvlačile u lijevo i u desno, vrijeme je da konačno krenemo ravno naprijed. I to punim jedrima… Zapravo danas bi što više “apolitičnih“ a sposobnih trebalo ući u sve političke stranke, temeljito ih izmijeniti iznutra i onda se s novom kvalitetom, moralnošću, znanjem i nadom baciti u borbu za promjene.
3) Držat ćete predavanje na CMC konferenciji. Jesu li takve konf. dobra platforma za spominjane promjene – jer su ipak namjenjene srednjem i višem menadžmentu?
Menadžeri, posebno srednji i viši, uz intelektualce su glavni motor promjena svakog gospodarstva i društva. Zato je ovo idealan auditorij. Međutim, koliko god ružna i turobna bila naša svakodnevnica većina stanovnika Lijepe naše rađe ju podnosi nego da se pokrene i nešto promijeni. Stalno se priča o reformama, ali ih vlada ne poduzima. Stalno se govori o promjenama, ali se one ne događaju. Kad se nešto želi pokrenuti, gotovo se istog časa akcija zaustavi, nailazi na zid javnih protesta, štrajkova, pasivnosti i otpora. Promjena se u pravilu događa kao odgovor na kriznu situaciju. Zato možemo reći da se u svakoj promjeni istovremeno kriju i šansa i opasnost. Vidimo li u njoj šansu, okrenut ćemo se akciji, pokušat ćemo iskoristiti prigodu koja nam se pružila. Naš stav prema promjeni postat će pozitivan, a to je bitan preduvjet za uspjeh. Vidimo li je kao opasnost, osudit ćemo se na defenzivu, na strah koji će nas paralizirati, upropastiti i uništiti. Zato ovoj krizi valja pogledati u oči i reći joj: Ti si rijetka prilika koju nam globalni vjetrovi recesije donose na prag. Bez toga ne bismo još dugo bili natjerani raščistiti sa problemima i izazovima. Zato je dubina i težina naše krize naša najjača strateška prednost. Konačno će nas natjerati na akciju!
4) Otkrijte nam glavnu misao vašeg predavanja?
Još nisam odlučio, ali mislim da će to biti poziv na zajedništvo i aktiviranje naših najboljih potencijala te pokušaj motiviranja svih nazočnih da se pokrenemo i zajedno, svatko „u svojem dvorištu“, realiziramo Hrvatsku 2020. Mislim da su baš mot6ivacija i nada ključne. Neki dan sam čuo komentar da nam treba svjetlost na kraju tunela, ali se većina ljudi boji da bi to zapravo bila lokomotiva koja juri da nas pregazi. Kineski general Sun Tzu još pred dvije i po tisuće godina dao je savjet: Kad dođeš u nevolju promijeni se pa ćeš se izvući. Suštinu ovog pristupa sjajno izražava stari aforizam: Bože, daj mi snage da podnesem stvari koje ne mogu promijeniti, daj mi hrabrosti da promijenim stvari koje mogu promijeniti i daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugoga. Upravo po toj snazi, hrabrosti i mudrosti razlikujemo uspješne narode, zemlje, poslovne ljude i političare od neuspješnih. Zato ću u svojem izlaganju pokušati zaokružiti glavne obrise Hrvatske 2020 i pokazati što treba poduzimati za njenu čim bržu realizaciju.
5) Možete li nam u kratkim crtama reći svoju viziju Hrvatske do 2020.godine?
Teško je to sažeti u nekoliko rečenica, zato sam i napisao cijelu knjigu. Ipak, polazište je u ravnoteži ekonomije i sustava vrijednosti. Trebamo jasnu sliku poželjne budućnosti, sposobne ljude koji će ju ostvariti i dobro definirane projekte i programe koji tamo vode. Knjiga daje viziju Hrvatske kao regionalnog lidera ekonomije znanja, stavljajući fokus na razvoj bioinformatičkog turizma novog stila života kojim se u sunčani pojas privlače svjetske tvrtke znanja, elitne obrazovne institucije i poduzetničke inicijative intelektualnih industrija. Time možemo najbolje valorizirati prednosti našeg geopolitičkog položaja i oplemeniti ih sadržajima koji dodaju veliku novu vrijednost. Naime, danas više nije toliko važna takozvana tvrda moć neke zemlje koju čini snaga gospodarstva, vojna sila, broj stanovnika ili veličina teritorija već takozvana meka moć, karizma, kulturne vrijednosti, stil i kvaliteta života, način komuniciranja i ponašanja stanovnika i opća privlačnost.
U tom smjeru treba iskoristiti sjajne naslijeđene prednosti koje imamo, naših 1246 otoka, prekrasne nacionalne parkove, 47% zemlje pod zdravom, kvalitetnom šumom, najkvalitetnije zalihe vode u Europi, plodnu ravnicu koja može hraniti trećinu kontinenta, središnju Hrvatsku koja je ljepša Provansa od Provanse ili Toskana od Toskane, mlade koji znaju strane jezike, upropaštenu brodogradnju da gradi brodove-parkirališta koja podižu vrijednost naših ljeti autima pretrpanih gradova, čak i 870 km2 minskih polja koja, kad se očiste, mogu davati najzdraviju organsku hranu jer su desetljećima bez kemikalija.
Uz to, Hrvatska kroz deset godina od zemlje za koju malotko zna mora postati poznati svjetski brend, razviti jasnu strategiju, misiju, viziju, ciljeve, projekte i programe kojima će to ostvariti. Osim klasične diplomacije moramo uspostaviti sustav odnosa prema svjetskoj javnosti, definirati uspostavljanje identiteta koji će svijetu biti privlačan i potaknuti međunarodni kapital da investira u Hrvatsku, a međunarodno političko okruženje da nas podržava i gleda na nas sa simpatijama. Za deset godina uistinu možemo početi nalikovati na Kaliforniju Europe. Neki misle da su takvi ambiciozni ciljevi ludost. No ja vjerujem Marku Twainu koji je rekao da je svaka nova ideja potpuno luda sve dok ne uspije.
