Provesti cijeli radni vijek u jednoj tvrtki možda je stvar prošlosti, no poslodavci bi trebali održati kontakt s bivšim zaposlenicima u slučaju da postoji šansa da ih namame natrag. Ljudi mogu otići u drugu tvrtku, ili uzeti godinu slobodnog, no pametne organizacije ostaju povezane sa svojim bivšim zaposlenicima. One prate gdje se oni nalaze u svojoj karijeri i prepoznaju priliku da ih opet zaposle, kaže Stephen Miles, potpredsjednik Heidrick & Struggles-a, međunarodne tvrtke za potragu za kadrovima, piše Financial Times.
Omogućavanjem šefovima da ostanu u kontaktu sa svojim bivšim zaposlenicima, internet je postao jedan od glavnih pokretača promjene u odnosu poslodavac – zaposlenik. Tvrtke su danas dizajnirane za fizičku povezanost, kaže Miles. “No, zaposlenicima u budućnosti to neće trebati, već će im biti ugodnije u virtualnom svijetu. Štoviše, oni će ocjenjivati svoje poslodavce u realnom vremenu, stvarajući virtualni ugled korporacije”, dodaje, javlja MojPosao.
Poslodavci će morati pronaći načina da takvim radnicima daju nove i zanimljive zadatke, kako bi im omogućili da se razvijaju, ističe Miles. “To može značiti da im dopuste i da rade za druge kompanije, čak i da uzimaju slobodno za rad kod konkurencije, doduše ne u slučaju intelektualnog vlasništva, i slično”. Takvi trendovi su se počeli pojavljivati u desetljeću prije 2008., u kojem su zabilježene i izdašne plaće te investiranje u obuku i razvoj. No, financijska kriza je stala na kraj rastućoj moći zaposlenika i vratila vrijeme unatrag.
Ukidanje povlastica
Mnoge povlastice koje su zaposlenici imali tijekom dobre ekonomske klime, sada se ukidaju, kaže Ben Willmott s britanskog Chartered Institute of Personnel and Development (CIPD). “Manje je mogućnosti da zaposlenici unaprijede svoje vještine i napreduju, a povlastice će se nastaviti ukidati dok se poslodavci bore da opstanu”.
Prije pet godina, mnoge su se američke tvrtke morale prilagođavati ‘tehno čarobnjacima’ koji su željeli sami birati svoju lokaciju rada, tvrdi Nate Benett, profesor menadžmenta na Georgia Tech College of Management. Sada je nedostatak novih radnih mjesta gurnuo ravnotežu moći natrag k poslodavcima, dodaje. “Prije recesije postojalo je rašireno mišljenje da zaposlenici imaju pravo kontrolirati svoju karijeru. No, to se danas čini kao lažna nada.”, naglašava.
Glavni ekonomski savjetnik u CIPD, John Philpott kaže da su poslodavci ‘šizofreni’ zato što se, dok govore o angažmanu zaposlenika, istovremeno zalažu za lakše zapošljavanje i otpuštanje. “Ne žele nikakve obaveze i govore o kraju posla za cijeli život”. Postoji “nesuglasje između retorike i onoga što poslodavci misle da trebaju u budućnosti”, kaže Philpott, koji vidi znakove povratka na teže radne uvjete iz 1980-ih, uz neodobravanje sindikata.
Sigurnost najvažnija
Mnoge tvrtke su uvele fleksibilne radne aranžmane kao način da zadrže vještine i minimaliziraju odlazak zaposlenika tijekom recesije. No, zaposlenicima to odgovara manje nego što bi se moglo misliti, kaže Thomas Young, direktor u konzultantskoj tvrtki Towers Watson, koja provodi godišnje istraživanje među više od milijun zaposlenika.
“Kada smo pitali ljude za koliko bi organizacija željeli raditi tijekom svoje karijere, 35 posto ih je odgovorilo za jednu, a 37 posto je reklo dvije ili tri”, dodaje i ističe: “To znači da 72 posto ljudi želi raditi za maksimalno tri organizacije tijekom karijere”. Velika većina, 81 posto, ispitanika, označila je sigurnost radnog mjesta najvažnijom. Kao sljedeću najvažniju stvar, 59 posto ih je navelo širok opseg posla, a slijede prilike za razvoj (58 posto). Samo 56 posto zaposlenika je navelo da im je plaća najvažnija.
“Poslodavci razmišljaju o mobilnosti i fleksibilnosti, što je različito od zaposlenika za koje je sigurnost radnog mjesta još uvijek na prvom mjestu”, kaže Young. Međutim, 82 posto ispitanika smatra da sami trebaju preuzeti odgovornost za razvoj svoje karijere, dodaje. “To je ključno jer zaposlenici moraju shvatiti da se tržište rada mijenja i da se nikada neće vratiti na staro. Oni moraju raspolagati vještinama koje su poslodavcima potrebne i koje su teške za oponašanje”, tvrdi Lynda Gratton, profesorica menadžmenta na London Business School. Danas, dodaje, više nije važno gdje su granice. “Poslodavci slobodno mogu birati iz globalnog bazena talenata i žele platiti najnižu moguću cijenu. U prednosti će biti ljudi s pravim vještinama jer za njima postoji potražnja, dok se oni bez vještina mogu lako zamijeniti”, zaključuje prof Gratton.
