Što to točno znači? Inteligentniji lakše vjeruju drugima, u druge? Naime, nova studija Sveučilišta Oxford koja je analizirala podatke ankete provedene u SAD-u, pokazala je da su anketna mjerenja inteligencije pojedinaca u korelaciji s razinom njihova općeg povjerenja, odnosno, vjere i povjerenja u ljude općenito, pri tom ne misleći samo na one s kojima već postoji izgrađen odnos.
Mjerenja inteligencije u toj studiji uključila su test pismenosti, opus vokabulara te mjerenja koja pokazuju koliko dobro je ispitanik razumio anketna pitanja, piše Inc.
Oni koji se nalaze među onima koji su postigli najbolje rezultate testa pismenosti slijedila je 34-postotna veća vjerojatnost da će izraziti opće povjerenje drugima, imati više vjere u druge od onih koji su postigli lošije rezultate. Oni koji su ”označeni” kao najinteligentniji, u smislu razumijevanja anketnih pitanja, imali su 11 posto veću vjerojatnost da vjeruju onima koji su ”označeni” lošijima.
Štoviše, istraživanje je sraslo s prethodnim istraživanjima koja pokazuju pozitivnu korelaciju između pozitivnog povjerenja, zdravlja i sreće. Dokazano je kako se veza između povjerenja u druge i zdravlja ne može objasniti samo na temelju suradnje korelacija između zdravlja i inteligencije, i inteligencije i povjerenja.
No, kao i kod svih akademskih studija, i kod ove treba imati opreza. Dok istraživači tvrde kako je test pismenosti koji su koristili za mjerenje inteligencije podjednak nekim klasičnim testovima mjerenja IQ-a pojedinca, ovakva mjerenja bi se mogla okarakterizirati kao surova i štura, ili barem nepotpuna.
Tako su i ti isti znanstvenici priznali da studija vjerojatno ne potvrđuje da inteligentnije osobe automatski imaju više vjere u druge. Zapravo, ono vjerojatno ukazuje na nešto o tome s kim su inteligentnije osobe češće u interakciji te kako se odnose s njima.
”Jedno objašnjenje je da su inteligentni pojedinci bolji u ocjenjivanju koliko su osobe koje ih okružuju i s kojima su u interakciji pouzdane, što znači i da imaju tendenciju odlučiti se i upustiti se u različite interakcije i suradnje s osobama koje vjerojatno neće iznevjeriti njihovo povjerenje. Drugo moguće objašnjenje je da su inteligentniji pojedinci možda bolji u prepoznavanju kada neka osoba ne zaslužuje njihovo povjerenje, temeljeći se na karakteristikama potencijalne ili površne interakcije. Alternativno, jednostavno može biti riječ o tome da inteligentniji pojedinci imaju veću šansu za interakciju s ljudima koji materijalno ”bolje prolaze”, a koji zbog toga imaju i manje koristi da glume osobe u koje mogu ili pak ne mogu imati povjerenja.”
