Iako je najavljivan za 1.1.2013., porez će se uvesti nešto kasnije zbog problema pripreme modela oporezivanja.
Državni vs. lokalni proračun
Prije svega, potrebno je napomenuti da će porez na imovinu biti prihod državnog proračuna.
Naziv „porez na imovinu“ je u najmanju ruku nespretan jer građani već plaćaju poreze koje terete imovinu – porez na motorna vozila, plovila, porez na kuće za odmor, a novim bi porezom, prema najavama, bila obuhvaćena nekretnina. Logično bi bilo da će se ukinuti porez na kuće za odmor da bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje te bi se iste trebale oporezivati porezom na imovinu, a to bi značilo osiromašenje gradskih ili općinskih proračuna.
Trenutno se u Hrvatskoj plaća komunalna naknada koja je prihod lokalnog proračuna, a koja bi trebala biti zamijenjena porezom na imovinu što znači smanjenje prihoda lokalnog proračuna u korist državnog.
Komunalna naknada se plaća po metru kvadratnom, a ovim porezom bi se plaćalo ovisno o cijeni kvadratnog metra što je i pravednije, jer nije isto posjedovati kuću od 100 m2 u Hrvatskom zagorju ili 100 m2 na Stradunu.
Ministar Linić uvjerava javnost da većina građana neće imati porezni namet veći od visine (do)sadašnje komunalne naknade, tako da ovaj porez neće imati utjecaja na njihov „kućanski proračun“.
Pri tome vidimo sljedeće probleme:
• nesređeni vlasnički odnosi gdje jedan pojedinac posjeduje npr. dio 16 različitih zemljišnih parcela
• problem utvrđivanja vrijednosti (osnovice) za novi porez
Rješavanje stambenog pitanja vs. prodaja djedovine
Prema najavi, porezom na imovinu najviše će biti pogođeni vlasnici velikog broja nekretnina među kojima i banke koje u svojem vlasništvu imaju veliki broj praznih stanova. Kako bi izbjegli poreznu obvezu i na taj način smanjili troškove imovine mnogi će subjekti (fizičke i pravne osobe) htjeti prodati svoje nekretnine. Takvo povećanje ponude nekretnina na tržištu će pokrenuti pad cijena nekretnina s obzirom na veliki broj praznih, tj. neprodanih stanova. To bi trebalo mnogim ljudima omogućiti lakše rješavanje stambenog pitanja u vidu kupnje ili najma stambenog prostora.
Što se događa sa osobama koje su slabijeg imovinskog stanja, a posjeduju imovinu koju su naslijedili od svojih predaka i imaju namjeru dalje je ostaviti svojim nasljednicima. Naime, u nedostatku sredstava za plaćanje novog poreza, stanovništvo slabijeg imovinskog stanja morali bi prodati svoju imovinu za dosta nižu cijenu i to iz prvenstveno ekonomskih razloga. Navedeno se ne može smatrati nužno lošim, jer može doprinijeti i gospodarskom razvoju jer će se „mrtvi kapital“ napokon staviti u uporabu.
Skrivanje imovine od države
Teško se može izbjeći plaćanje poreza na imovinu jer se on najčešće odnosi na nekretnine koje se ne mogu „staviti pod ruku“ i odnijeti. Porezni obveznici manje vole poreze koje teže mogu izbjeći, ali poznavajući mentalitet u Hrvata, sigurno će se naći načina da se imovina „sakrije“ od države. Jedna od ideja koja je najprije „isplivala“ je prenošenje nekretnina na supružnike i djecu jer u tom slučaju nema poreza na promet nekretninama. Spominje se čak i razvod – bračni par se razvede i podijeli imovinu tako da izbjegnu porez. Sigurno će se, kako vrijeme bude prolazilo, pojaviti još konkretnih načina za zaobilaženje novog poreznog nameta.
Ali, ideja ovog poreza je udar na bogate, tj. one koji posjeduju velik broj nekretnina koje neće biti moguće „prerasporediti“ djeci i supružnicima. Banke koje imaju velik broj praznih stanova u svojoj imovini, zatim pojedinci koji su na „mutne“ načine dolazili do velikog broja nekretnina koje se sada ne koriste i sl. najviše će biti na udaru ovog poreza. Primjera radi, u Sloveniji je prilikom uvođenja poreza na nekretnine utvrđeno da oko 900 građana u svom posjedu ima 50.000 nekretnina. S obzirom na način privatizacije u Hrvatskoj, moguće je očekivati i veći broj nekretnina u rukama pojedinaca.
Najveći teret trebali bi podnijeti oni sa najviše nekretnina u svojem vlasništvu pa se postavlja pitanje dali su medijski istupi pojedinih stručnjaku protiv donošenja ovog poreza rezultat njihovog stručnog stajališta i principijelnosti ili samo zaštita vlastitih interesa.
Zaključak
Novi porez na imovinu ne bi trebao izazvati udar na kućanske budžete najsiromašnijih jer bi on samo trebao biti zamjena za dosadašnju komunalnu naknadu, dok bi najveći teret trebali podnijeti oni s najviše nekretnina u posjedu.
Porez bi trebao smanjiti cijene nekretnina i omogućiti lakše rješavanje stambenog pitanja, ali će i obezvrijediti djedovinu koja se „čuva“ zbog kulture nasljeđa.
Najbolji prijedlog/rješenje je da se prouči praksa iz drugih zemalja, te njihovi modeli te da se na temelju toga odabere onaj koji je bio najuspješniji. Dakako, u obzir treba uzeti naše zakonodavne okvire, poslovnu klimu i sve ostale faktore potrebne za utvrđivanje najboljeg modela. Bitno je naglasiti da nije samo dovoljno „prepisati“ Zakon iz razvijenijih zemalja, što je i pokazala dosadašnja praksa, a pogotovo radi problema koje smo ranije naveli.
Očekuje nas uzbudljivo razdoblje na svim ekonomskim poljima, a naročito u 2013., godini ulaska u EU.
