Saudijska Arabija – prividna stabilnost
Dva stupa kraljevstva
Saudijska Arabija je islamska apsolutna monarhija utemeljena na Kuranu i šerijatskom zakonu – kralj je vrhovni i neosporni autoritet uz kojega važnu ulogu ima savjetodavno vjersko vodstvo ulema. Saudijskom Arabijom od ujedinjenja 1932. godine vlada dinastija Al Saud koja se danas sastoji od preko 5.000 članova koji kontroliraju sve ključne pozicije u državi. Drugi stup kraljevstva sačinjava religija, i to iznimno stroga konzervativna sunitska struja vahabizma, koja kroz snažnu instituciju vrhovnog vjerskog vodstva uleme kontrolira brojne aspekte života (nadležna je za pravosuđe i obrazovanje, no često se miješa i u druga pitanja). Ulemu sačinjavaju potomci osnivača vahabizma, pa se može govoriti o svojevrsnom vladajućem dualizmu dvije dinastije koje se međusobno podupiru.
Političke stranke su zabranjene, represija i progon oporbe uobičajena je pojava, prisutna je snažna medijska samocenzura te ograničenje vjerskih sloboda dok je o položaju žena dovoljna ocjena Svjetskog Ekonomskog Foruma prema kojemu je prema jednakosti spolova 2010. od 134 zemlje Saudijska Arabija zauzela 129. mjesto.
Dvorske igre
Jedino mjesto na kojemu se u Saudijskoj Arabiji odvija politički život – i to vrlo bogat i intenzivan – kraljevski je dvor na kojemu se odvija nadmetanje pripadnika kraljevske obitelji podijeljenih na klanove i interesne frakcije. Činjenica da je kada je umro 1953. godine Ibn Saud za sobom ostavio čak 37 muških nasljednika (iz braka sa 22 princeze) može vam sjajno dočarati kompleksnost dvorskih odnosa. Najmoćniji dvorski klan Saudari sačinjavaju sedmorica prinčeva potomaka Ibn Sauda i princeze iz obitelji Al Saudari, koji zauzimaju ključna mjesta u saudijskom sustavu – nasljednik princ Sultan ministar je obrane, princ Nayef unutarnjih poslova, princ Salaman upravitelj je Rijada a sin prošlog kralja Fahda – Muhamed upravitelj je najznačajnije istočne provincije.
Trenutni kralj Abdulah koji slovi kao umjereni reformator, čije tihe društvene reforme nažalost nisu popraćene političkima, nije pripadnik konzervativno nastrojenih Saudarija te se njihovo međusobno nadmetanje nazire u potezima koji uspijevaju isplivati na površinu strogo kontroliranih dvorskih vijesti.
Borba za nasljedstvo
Iako je linija nasljeđivanja jasna te se od Ibn Saudove smrti na prijestolju izmjenjuju njegovi sinovi prema starosnom kriteriju, upravo to postaje predmet zabrinutosti – trenutni kralj Abdulah teško je bolestan 87-godišnjak dok su slijedeći na liniji nasljeđivanja 82-godišnji Sultan (zbog zdravstvenih razloga trojca starije braće prepustila su mu mjesto) i 77-godišnji Nayef. Upravo zato je kralj Abdulah osnovao obiteljsko vijeće koje sačinjava 35 članova predstavnika nasljednih linija, čija je zadaća izabrati nasljednika u trenutku kada princ Nayef postane kralj. Pretpostavlja se da je prijenos krune na slijedeću generaciju (unuke Ibn Sauda) temeljni razlog osnutka vijeća no ništa manje važan je i balans sa Saudarima. U to svjetlu mogu se promatrati zadnji Abdulahovi potezi prije odlaska na liječenje u SAD – učvršćivanje bliskih suradnika na pozicijama (poput ambasadora u Washingtonu), zamjena prinčeva profesionalnim časnicima na čelu mornarice i zrakoplovstva ali i postavljanje sina Mitaba na čelo saudijske Nacionalne garde (što je kralj Abdulah bio od 1965. godine). Nacionalna garda iznimno je važan faktor jer je riječ o gotovo 150 000 pripadnika elitne postrojbe, unovačenih iz lojalnih beduinskih plemena, koji su pod izravnim zapovjedništvom kralja a ne ministarstva obrane te mogu biti vrlo ozbiljan argument u odlučivanju nasljednika.
Čini se da je tom odlukom Mitab ušao u krug nekoliko najviše spominjanih kandidata za nasljedstvo – uz dva pripadnika starije generacije (upravitelja Rijada princa Salamana i šefa obavještajne službe princa Muqrina) tu su i dva Muhameda (sin princa Nayefa zamjenik je ministra unutarnjih poslova a sin kralja Fahda upravitelj je istočne provincije) – koji su dominantno naravno Saudari.
I dalje – prividna stabilnost
Kao što smo vidjeli, zahvaljujući izoliranosti čitavo saudijsko društvo obavijeno je velom tajne te je vrlo teško donositi ikakve zaključke – kako po pitanju dvorskih kalkulacija tako i po pitanju potencijala revolucije. Složeni dvorski odnosi i pitanje nasljednika potencijalna su prijetnja saudijskoj stabilnosti, posebno kada se uzme u obzir da je u 19. stoljeću zbog dinastijskih borbi članova obitelji Al Saud čak dva puta propala saudijska država, no postoji jedna važna razlika – tada nije bilo snažnog faktora poput SAD-a koji će učiniti sve da ne dođe do ugroze strateških naftnih zaliha. Pitanje nasljednika zasada je potpuna enigma ili riječima istaknutog britanskog komentatora mutna kao i sama saudijska nafta, te se sa velikim zanimanjem očekuje svaki, pa i najmanji signal iz Rijada.
Potpuna kontrola saudijskog društva i snažan sigurnosno – represivni sustav koji je jasno pokazao da ne misli tolerirati egipatski ili bahreinski scenarij, zasada ne ukazuju na realnu opasnost ulične revolucije, no s obzirom na nepredvidljivost dosadašnjih događanja nikako se ne smije potpuno isključiti ono što je Nassim Taleb nazvao Crnim labudom. U najboljem slučaju se može očekivati poboljšanje životnog standarda financirano petrodolarima i neka vrsta puzajuće političke reforme, kojom bi se saudijsko društvo stabiliziralo u ovim izazovnim vremenima. Ipak je teško očekivati da će žustra predanost humanitarnom djelovanju i zaštiti ljudskih prava službenog Pariza doprijeti istočnije od Tobruka…
