Ukoliko se stranke u Grčkoj ne dogovore i ne dogodi se objektivno moguć scenarij velike koalicije Nove demokracije, PASOK-a i Ujedinjene ljevice sa Syrizom udobno u opoziciji i bez odgovornosti za stvaranje boljitka u zemlji, moguć je treći krug izbora, drugi put u povijesti novovjeke demokratske Grčke. Za sada, stvari su se smirile, euro oporavio i burze zadovoljno predu za razliku od građana Grčke kojima izbori ništa nisu promijenili osim dali tračak nade. Svi su u EU veseli i zadovoljni jer Syriza nije dobila većinu pa nema tko činiti buku i nemir.
Kormilo u ruke oporavku zemlje premudro je biračko tijelo udijelilo onima koji su Grčku i uveli u dužničko ropstvo, demokršćanima. U Grčkoj su birači, kao uostalom i svugdje drugdje, veoma kratkog pamćenja, odlučuju se za sve što je suprotno vladajućoj opciji: PASOK je potjeran u oporbu jer se zaletio na vlast u izborima sazvanim godinu dana prije uobičajenog roka ne znajući za stvarno stanje stvari u kućnoj blagajni. Izbori su se dogodili kada je vladajuća ekipa stvarno shvatila da je vrag odnio šalu i da su lađe potonule.
U spašavanje zemlje i njezinog okružja do sada je invesitrano ili obećano 380 milijardi eura ili 177 posto BDP-a Grčke ili 33.600 eura po glavi stanovnika, bez obzira na dob, spol, adresu… a koji od tih para nisu osjetili baš ništa do li rupu više na remenu. BDP Grčke se vrti oko 182 milijarde eura i još je u padu. Grčkoj je do danas odobreno 240 milijardi eura od MMF-a i EU, stotinu milijardi eura težak je haircut privatnom sektoru a iznos kompletira 40 milijardi eura fondova EU.
Ne, pojas za spasavanje ne baca se radi solidarnosti o kojoj europski političari trube ali je ne prakticiraju. Sveukupna izloženost članica EU grčkom dugu iznosi 552 milijarde eura a to je zbroj dva vala kredita, pozajmice Europske središnje banke ( ECB ) i, naravno, banaka iz europskih zemalja koje operiraju u Grčkoj.
Njemačka je u Grčku uglavnom putem banaka investirala 139 a Francuska milijardu eura manje, Italija 85, Španjolska skoro 56, Nizozemska 30 , Slovenija 2,3 milijarde eura. Ono što će Grčkoj trebati jeste izvlačenje iz letargije i nov odnos prema življenju i svijetu, više odgovornosti, produktivnosti, funkcionuirajući poreski susatav, općenito funkcionirajuća država. I dobra turistička sezona – sve vijesti o neredima na trgu Sintagma u srcu Atene potencijalni gosti čitaju kao kaos u hotelima na Kreti ili plažama na Rodosu.
Obrazac krize je jednak, ona je pogodila zemlje koje ne izvoze. Grčka bi bolje disala da izvozom ostvaruje najmanje petinu BDP-a a to je danas veoma dalek cilj kojega bi teško dostigla bilo koja opcija na vlasti. Promjene u Franuskoj i šok grčkih izbora trebali bi uvjeriti političke vrhuške da se iz krize ne izlazi pretjeranim mjerama štednje nego pravim reformama koje, naravno, nitko ne želi poduzimati. Pogotovo ne u predizbornim godinama. Začarani krug tek valja razbiti. «Uostalom, mi smo samo eksperiment», reče mi nekidan gorko grčka diplomatkinja.
