U istoj anketi prošle godine na nepopularne mjere tj. smanjenje zdravstvenih i mirovinskih beneficija, otpuštanje viškova u javnim službama, ograničavanje rasta i smanjivanje plaća, ukidanje besplatnih udžbenika i slično, bilo je spremno 5 posto ispitanika manje.
Građani očajni ili realni?
Ove su godine ispitanici pokazali veću odlučnost no lani, pa ih je 41 posto spremno prihvatiti sve mjere, dok ih je prošle godine bilo 35 posto. Obrazlažu to željom da njihovoj djeci za 10 godina bude bolje i poručuju nadležnima: “Neka se već jednom počne”.
Smatraju da javna potrošnja “ubija” razvoj zemlje, a njeno smanjenje dovelo bi do izlaska iz krize kroz preusmjeravanje sredstava u razvoj. Dodaju i da je teret zaposlenih u državnim službama prevelik, a privatni sektor koji jedini privređuje je na rubu kolapsa.
Ispitanici također naglašavaju da treba hitno provesti reviziju povlaštenih mirovina i “izmišljenih” radnih mjesta u državnom i javnom sektoru, te krenuti oštro u suzbijanje korupcije i nepotizma. Odgađanje mjera samo produljuje agoniju.
Smanjiti plaće državnom sektoru
Gotovo isti broj ispitanika spreman je prihvatiti samo neke mjere – 16 posto u ovoj u odnosu na 17 posto u prošloj godini.
Većina njih ističe kako je nužno smanjiti prekomjeran broj zaposlenih u državnim i javnim službama, te ograničiti rast ili čak smanjiti plaće do izlaska iz krize, dok mirovine i zdravstvo ne bi trebalo dirati. Zalažu se i za ukidanje nepotrebnih agencija, povlaštenih mirovina i povlastica državnih dužnosnika.
Broj ispitanika koji još uvijek ne žele prihvatiti nepopularne mjere za izlazak iz krize je ove godine pao na 43 posto u odnosu na 48 posto lani. Oni uglavnom tvrde da bi mjere najviše zahvatile socijalno najugroženije koji su najmanje krivi za loše stanje u državi. Ističu da cijeli radni vijek izdvajaju za navedene “povlastice”, koje su ionako minimalne pa su time platili njihovo korištenje.
