Pratili ste Hrvatsku na njezinom dugom putu ka EU, vaš se mandat bliži kraju. Koji je bio vaš dojam i smatrate li da još treba nešto odraditi dva mjeseca prije nego što Hrvatska postane zemljom članicom EU?
– Prilika da predstavljam EU u Republici Hrvatskoj tijekom posljednje faze pristupnih pregovora i priprema zemlje za predstojeće pristupanje 1. srpnja 2013 bila je velika povlastica i uzbudljivo iskustvo. U tom je razdoblju postojao konsenzus svih političkih stranaka o tome da su zatvaranje pristupnih pregovora i što skorije pristupanje EU-u najvažniji politički prioritet Hrvatske. Time je uspostavljeno povjerenje između EU-a i Hrvatske i otvorena mogućnost da hrvatska Vlada radi ruku pod ruku s Europskom komisijom kako bi postigla sve ciljeve i ispunila sve zahtjeve.
Jednako je tako važno da i dalje postoji konsenzus svih stranaka u pogledu nastavka reformi. U cijelom nizu područja na raspolaganju su ili su skoro finalizirani jasni planovi rada kako bi se preostali posao obavio u sljedećim mjesecima. To vrijedi primjerice za borbu protiv korupcije, reformu pravosuđa, povratak izbjeglica, procesuiranje ratnih zločina, integraciju Roma. Hrvatska bi k tomu trebala nastaviti reforme u smjeru uravnoteženja proračuna, restrukturiranja tržišta rada, stvaranja pozitivnog poslovnog okruženja poticajnog za ulagače spremne za stvaranje novih industrija i otvaranje novih radnih mjesta.
I dalje preporučam da se Hrvati informiraju i pripremaju kako bi iskoristili prednosti ulaska Hrvatske. Prilike ne dolaze same od sebe, za njih treba raditi i uhvatiti ih. Kada postane država članica počinje novi proces. Hrvatska će moći sudjelovati u oblikovanju politika EU-a i odlukama EU-a. Puno je toga na kocki. Budućnost EU-a priprema se na razini EU-a za razdoblje 2014-2020. Hrvatska bi trebala poslati svoje najbolje ljude da sudjeluju u tom radu te zastupaju i brane interese svih hrvatskih građana, ovo je doista povijesni trenutak i jedinstvena prilika.
Kakva je Hrvatska danas u usporedbi s stanjem prije tri i pol godine kad ste došli?
– Zemlja u koju sam došao prije tri i pol godine i iz koje ću uskoro otići, iz temelja se promijenila. Izmijenjeni su Ustav i zakoni kako bi se mogli integrirati u EU. unaprijeđene su institucije. Sve to dogodilo se uz potporu većine građana koji već uživaju prednosti tih promjena. Očekivanja su visoka, a građani ne bi trebali biti razočarani. Stoga je potrebno osigurati adekvatnu provedbu svih tih promjena. Građani imaju pravo očekivati da će doći do promjena u njihovom svakodnevnom životu. Nije prihvatljivo da moraju čekati 12 ili više godina da pravda bude zadovoljena. Državni službenici plaćeni su da građanima pružaju uslugu a ne da im stvaraju poteškoće. Moraju se poštivati ljudska prava. Drugim riječima, mora prevladati vladavina prava. Nažalost, gospodarska kriza vrlo je snažno pogodila Hrvatsku u tom razdoblju. Pala je industrijska proizvodnja, smanjen je izvoz i eksplodirala je nezaposlenost. Taj se trend mora preokrenuti. Zahtjevan je to izazov za Vladu i hrvatske poduzetnike. No, poticanje slobodne inicijative je važno, prošla su vremena čekanja na pomoć vlade. Hrvatska se mora pripremiti kako bi bila spremna kad gospodarstvo u ostatku EU-a počne rasti.
Postoji li realna opasnost postpristupnog monitoringa?
– Europska komisija je 26. ožujka 2013 završila ocjenu hrvatskih priprema prije ulaska u EU. Hrvatska je jasno pokazala sposobnost intenziviranja reformi i ispunjavanja obveza koje je preuzela na putu u Uniju. Ocjena Komisija stoga je kristalno jasna: Hrvatska će biti spremna za pristupanje 1. srpnja 2013. Što se tiče špekulacija o post-pristupnom monitoringu, želim ovdje istaknuti da on nije izričito predviđen Ugovorom o pristupanju te da ga niti jedna država članica nije predložila. Nema nedostataka pa stoga niti potrebe razmišljati ili špekulirati o produljivanju monitoringa za Hrvatsku nakon ulaska u Uniju 1. srpnja 2013. Od ove godine Europska komisija namjerava objavu Izvješća EU-a o borbi protiv korupcije za svaku državu članicu uključujući preporuke krojene po mjeri. Jasno je da će se Hrvatsku u tom pogledu tretirati kao i svaku drugu državu članicu.
Što mislite o nagađanjima da bi Hrvatska mogla biti prva država koja ne bi imala koristi od ulaska u EU?
To je čista besmislica i dokaz nedostatka znanja i krive percepcije. Naprotiv, sasvim sam uvjeren da će to biti početak jedne nove priče o uspjehu EU-a. Da bi se to dogodilo Hrvatska mora nastaviti s reformama, posebice u gospodarstvu. To je jedini način da osigura da će se poslovna klima nastavljati poboljšavati, da će se sredstva dodijeljena Hrvatskoj dobro iskoristiti te da će povjerenje građana i ulagača nastaviti rasti. To će onda približiti Hrvatsku srednjoročnim ciljevima nakon ulaska u EU, a to su ulazak u prostor Schengena i Eurozonu. U vremenu globalizacije, biti član velikog “kluba” umjesto de se ostane izvan njega posebice je korisno. Stoga će ulazak Hrvatske kao relativno male ali prelijepe zemlje donijeti tako mnogo obostranih prednosti. Članstvom u Europskoj uniji Hrvatska postaje djelom najvećeg svjetskog jedinstvenog tržišta. Jedinstveno tržište EU-a od 500 milijuna gradjana omogućit će ne samo slobodnu trgovinu u smislu nepostojanja carinskih pristojbi i tarifa već i zajednički skup propisa tako da tvrtke ne moraju ispunjavati 27 različitih skupova propisa. Nadalje, hrvatske regije moći će se dalje razvijati uz potporu fondova EU-a. Kako bi se pripremile za ulazak na jedinstveno tržište, hrvatske vlasti moraju ojačati administrativni kapacitet kako bi bile u stanju apsorbirati buduće fondove EU-a. Tim se sredstvima neće samo unaprijediti infrastruktura i ljudski potencijali na terenu, već ona mogu predstavljati važan faktor kod donošenja odluka o ulaganju. Fondovi EU-a mogu pružiti potporu obnovljenoj i novoj infrastrukturi, dobroj prometnoj povezanosti i dobro osposobljenoj radnoj snazi. Sredstva će biti dostupna i na Hrvatskoj i Hrvatima je da ih iskoriste što je bolje moguće. Poduzetnici i pojedinci trebali bi istražiti svoje opcije i analizirati tržišta kako bi definirali tržišne niše u kojima imaju komparativnu prednost te stoga mogu očekivati da će biti uspješni.
Kakav bi mogao biti daljni razvoj EU općenito, a osobito u odnosu na daljnje proširenje?
– Od početka krize 2008., uvidjeli smo da je međusobno povezano globalno tržište brže i moćnije od fragmentiranih nacionalnih političkih sustava. Želim ovdje citirati predsjednika Europske komisije Barrosoa koji je kazao da nam treba više a nikako manje Europe kako bismo bili u stanju nositi se s izazovima globalizacije, sviđalo se to nama ili ne, te dodao da “ćemo se morati kretati naprijed prema savezu nacionalnih država.” Naširoko se raspravljalo o tome je li to pravi koncept ili čak termin. Osobno smatram da je važno da idemo prema dubljoj integraciji u Europskoj uniji. I to je ono što se događa upravo sada. Kakav god bio konkretan ishod, neće doći do promjena u EU-u bez suglasnosti država članica. I Hrvatska će u tome sudjelovati što će utjecati na njezine građane kroz nekoliko sljedećih desetljeća. Hrvatska je još jedan primjer da, unatoč svim izazovima i vremenima kroz koja prolazi, EU i dalje poduzima korake prema tome da u budućnosti budemo ojačani novim državama članicama, kada te zemlje ispune svoje obveze. Ne bismo se trebali zamarati time postoji li unutar EU-a zamor proširenja; jedini zamor do kojeg ponekad dolazi je od provođenja reformi u zemljama koje žele postati države članice EU-a. Ponekad, zbog drugih razloga, gube interes za reforme a jedino njihovom provedbom mogu postati države članice. Proširenje ne prestaje sad i uopće ne očekujem da će se proces proširenja zaustaviti s Hrvatskom kao 28. državom članicom.
Bi li Hrvatska mogla biti zemlja model za države u regiji u kontekstu napretka i stabilnosti?
– Pristupni proces Hrvatske i članstvo u EU-u priča je o uspjehu. Ne želeći reći da je sve odradila savršeno na svom putu prema EU-u, Hrvatska je međutim uspješno provela neke zahtjevne i često opsežne reforme koje su pridonijele temeljitoj promjeni kako gospodarstva tako i društva u cjelini. Postupna prilagodba zakonskog okvira pravnoj stečevini EU-a potaknula je niz dubokih i pozitivnih političkih, društvenih i gospodarskih reformi. Pristup Hrvatske jednako je toliko pitanje hrvatske budućnosti koliko i perspektive cijele regije. To je snažan signal susjednim zemljama koje su još uvijek izvan EU-a: članstvo u EU-u nadohvat ruke je ukoliko provodite reforme i ispunjavate obveze. U tom je pogledu Hrvatska već započela transfer svog know-howa na zemlje regije. Očekujem da će s tim i nastaviti. To je put naprijed za Hrvatsku ali i za cijeli Zapadni Balkan.
