Da su danas izbori (četvrtak, tri dana uoči izbora) za zagrebačkog gradonačelnika, Milan Bandić osvojio bi 40,6 posto glasova birača, pokazalo je istraživanje koje je Ipsos puls proveo za Dnevnik Nove TV. Rajko Ostojić osvojio bi 22 posto potpore, a Vladimir Ferdelji u ovom trenutku ima 18,2 posto potpore. Margareta Mađerić ima 5,7 posto potpore, Branko Vukšić 3,2 posto, a Tatjanu Holjevac podupire 1,9 posto birača. Ante Zvonimir Golem ima 0,8 posto potpore, a Siniša Šukunda 0,8 posto. Neodlučnih je u ovom trenutku 6,8 posto birača, pokazalo je istraživanje.
Uđe li u drugi krug Ostojićem, Bandić bi po tom istraživanju pobijedio s 54,8 posto glasova. Bandić u najboljem slučaju može imati 58,5 posto potpore, ili u najgorem 48,4 posto. Ostojić pak u najboljem scenariju ima 38,9 posto potpore, a u najgorem 29,7 posto.
Nije to ništa što bi nas trebalo čuditi; vjerojatno nitko od ključnih kandidata za gradonačelničko mjesto Grada Zagreba ne poznaje bolje grad od samog Bandića, koji godinama njime upravlja. Poznaje svaki kamen, svaku rupu, svaki kanal; stalno je na terenu, obilazi kvartove, razgovara s građanima, prima ih u posjete, sluša probleme, pokušava ih riješavati, ali rijetko je koji političar tako napadan kao Bandić. Što god napravi, ne valja; što ne napravi, opet ne valja, svojim je kritičarima omiljena meta, a većina bi ih htjela da ga više ni ne vide, ni ne čuju.
No, Bandić je doista osebujna pojava, a njegov stil jedinstven, sviđalo se to nekome, ili ne. Napadaju ga da je populist, iako malo tko zna objasniti što je to, zapravo. Pa nisu li svi koji se politikom bave populisti? U čemu je onda razlika između njega i, primjerice, Rajka Ostojića? Ili nekog drugog kandidata? Svi obećavaju da će Grad učiniti boljim, efikasnijim, uslužnijim, smanjiti korupciju, osigurati bolju učinkovitost… Razlika je, međutim, u tome, što drugi kandidati zapravo ne poznaju tako dobro funkcioniranje Grada, a to ni ne mogu, jer nemaju uvida ni u gradsku blagajnu, a ni u većinu projekata koje je Bandić započeo. Kada su ga napadali zbog postavljanja fontana ispred Nacionalne sveučilišne knjižnice, odgovorio je kratko i jezgrovito kako ih „neće on odnijeti sa sobom, već ostaju Gradu“. I to je točno, no, „razvaljivali“ su ga kako Grad nema novca za takav projekt. No, nikada neće biti novca ni za kakav projekt, jer država je u recesiji, Grad također, a i pitanje je što su prioriteti drugih kandidata- svatko ima svoju viziju.
Bandiću se ne može poreći da živi za Zagreb; čini li to radi samog grada, ili vlastite karijere, u biti je nevažno. Jedino je važno da se Grad razvija, a da njegovi stanovnici mogu živjeti pristojan i civiliziran život. Optužuju ga zato što nije rođeni Zagrepčanin pa valjda zbog toga ne razumije Grad, jer je to privilegija samo rođenih ovdje. Govore da je „dotepenac“, a taj je „dotepenac“ za Zagreb učinio više negoli njegovi prethodnici, pritom uvijek ističući kako mu je legendarni Većeslav Holjevac uzor. Takve su optužbe ispod svakog nivoa, jer zadiru u ljudsko pravo da se živi gdje se želi, po vlastitom izboru. SDP-u je bio dobar do prije nekoliko godina, a onda više nije, svaljuju svu krivnju za propuste u Gradu isključivo njemu na leđa, a sami otklanjaju odgovornost sa svoje stranke, čiji je kandidat za gradonačelnika i bio. To se zove vrhunsko političko licemjerje, a koliko sam SDP glavinja, pokazuje i epizoda sa postavljanjem najprije Davora Bernardića za kandidata za gradonačelnika, a poslije njegovo naprasno micanje i mijenjanje Rajkom Ostojićem. Znači li to da u samom SDP-u nema dovoljno kvalitetnih kadrova za gradonačelničko mjesto, ako ministar zdravstva, resora u golemim problemima, mora preuzimati odgovornost i za Zagreb? No, to je već pitanje za Zorana Milanovića.
Pa ako je baš Bandić, čovjek nevjerojatnog radnog kapaciteta tako loš izbor, zašto ga građani uporno biraju? Zar su toliko neupućeni, neinteligentni i, da se izrazim čak nepristojno, blesavi? Zašto se baš Milan Bandić sjetio staviti na svoju izbornu listu niz uglednih imena, a posebice žena, od kojih svako ime jamči uspjeh u području u kojem se bavi? Jesu li i ta dokazana stručna imena zavedena Bandićevom karizmom, pa su se stavila u njegovu službu, iako im dodatna promocija ne treba, jer su već odavno dokazali svoje kompetencije?
Očito je da Bandić ima nešto što drugi nemaju; što je to, znaju svi koji za njega glasaju, gledajući kako se Grad pred njihovim očima, mijenja, nadograđuje, funkcionira kao živi organizam. Za njega znamo tko je, kakav je, koji stil preferira i kod Milana Bandića sve je vrlo jasno, a najviše njegova autentičnost. I to mu nitko ne može osporiti, volio ga, ili ne. A na koncu, u nedjelju, 19. svibnja, u cijeloj Hrvatskoj, svaki će birač biti sam sa sobom i svojim glasačkim listićem. Zato izađite na izbore i glasajte, nemojte poslije kukati kako su drugi odlučivali za Vas.
